Bude li na predstojećem Arbitražnom sudu o granici na moru uvaženi slovenski zahtjevi, odnosno donesena presuda u korist Ljubljane, naftna kompanija Ina i Hrvatska mogle bi ostati bez dijela nalazišta u sjevernom Jadranu iz kojih se trenutačno crpi plin. Maksimalistički zahtjevi Slovenije, prema kojima bi joj Hrvatska trebala ustupiti dio svog teritorijalnog mora, usmjereni su upravo na plinska i naftna nalazišta, a ne na ribarstvo kao što se službeno govori, upozoravaju hrvatski stručnjaci.
Preklapanje pojasa
U tom hrvatskom epikontinentalnom pojasu, nasuprot obali Istre i Kvarnera, hrvatsko-talijanski Inagip proizvodi plin i naftu. Dobije li Slovenija prolaz na otvoreno more, preklopit će se njezin novostvoreni epikontinentalni pojas s postojećim hrvatskim pa će dio rudnih bogatstava i prihoda pripasti Sloveniji.
„U najgoroj varijanti to bi se moglo dogoditi. Postoji ozbiljan rizik jer nitko ne zna kako će arbitraža završiti“, upozorava Davorin Rudolf, akademik i profesor međunarodnog prava, koji je svojedobno bio predstavnik hrvatske strane u sporu.
Slovenija je 2005. u Bruxelles jednostrano poslala Uredbu o ribolovnom moru Slovenije koje bi obuhvaćalo cijelu Savudrijsku valu, dio hrvatskog teritorijalnog mora od rta Savudrija, sve do razgraničenje s Italijom, uključujući dio hrvatskog epikontinentalnog pojasa, sve do visine grada Vrsara.
Upitna sva polja?
Nasuprot njemu, na moru, nalazi se plinsko proizvodno polje Izabela, a na kojeg se prema jugu nastavlja proizvodno polje Ivana. „Slovenija će stjecanjem epikontinentalnog pojasa prelaziti preko svih naših plinskih polja. Inagip bi morao izračunati koliko bi plina Hrvatska morala dati Sloveniji“, kaže Stanko Kadija, geolog koji je godinama radio za Inu na nalazištima u sjevernom Jadranu. „Ovom prilikom čestitam zastupnicima koji su glasali protiv arbitraže, a pretpostavljam da nisu ni znali za ove detalje“, dodaje.
Za arbitražni sporazum, za čije je potvrđivanje bila potrebna dvotrećinska većina saborskih zastupnika, glasovalo je njih 129, a šest ih je bilo protiv.
Dobije li Slovenija epikontinentalni pojas, nije isključeno da će imati pravo na crpljenje nafte i plina i dalje prema jugu, gdje se nalaze brojna druga Inina polja. Zasad, koliko je poznato, zahtjev obuhvaća područje do ravnine s Vrsarom, što je izraženo u spomenutoj uredbi poslanoj Bruxellesu.
Arbitri će presuditi
„Motiv Slovenije nije ribarstvo, već doći do međunarodnih voda, epikontinentalnog pojasa i na taj način sudjelovanja u eksploataciji plina i nafte“, ističe Tonči Tadić, predsjednik EuroMediteranskog foruma, nevladinog think-thanka za pitanja Mediterana. Ta organizacija sa sjedištem u Splitu još je prije upozoravala tadašnju premijerku Jadranku Kosor da zatraži od Slovenije hitno poništenje zone koju su samoinicijativno proglasili u hrvatskim vodama do Vrsara.
Naime, Vlade Hrvatske i Slovenije dogovorile su se da će predsjednik suda biti Francuz Gilbert Guillaume, a preostala dva člana Nijemac Bruno Simma i Britanac Vaughan Lowe.
Eventualnom presudom u korist Slovenije može se očekivati i sudski spor s Inagipom, čija su proizvodna polja u pogonu, a i najavljeni natječaj hrvatske Vlade o dodjeli istražnih prava u Jadranu postao bi kontroverzan. Ina je u prvih devet mjeseci prošle godine u sjevernom Jadranu proizvela 1027 milijuna prostornih metara plina od ukupno 1674 milijuna proizvedena u Hrvatskoj, podatak je s Inine internetske stranice. Ina je odbila dati komentar uz napomenu kako će „poštovati svaku odredbu zakonodavstva RH, međunarodnog prava i stečevinu prava EU“.
U svom zahtjevu Slovenija se poziva na Memorandum o Piranskom zaljevu koji je donijela 1993. i u kojem se navodi kako slovenska „granica na moru s Republikom Hrvatskom u okviru pravnog poretka nekadašnje SFR Jugoslavije nije bila nikada određena i da je granicu na moru među novonastalim suverenim državama tek treba odrediti“.
Stručnjak za međunarodno pravo Davor Vidas, koji radi u Norveškoj, smatra da Slovenija ne može dobiti izlaz na otvoreno more bez kršenja međunarodnog prava. „Jedini je način da Hrvatska sama ustupi dio svog državnog teritorija na moru“, upozorio je krajem rujna Vidas.
Činjenice o arbitražnom sporazumu:
1. Granica se neće rješavati na Međunarodnom sudu pravde nego na arbitraži, arbitražnom komisijom (sudom)
2. Na sporazum se Vlada odlučila 2009. radi što bržeg ulaska u EU i nakon pritiska Slovenije
3. Ne znamo što su za obje strane nesporna polazišta za arbitražu
4. Ne znamo tko će činiti komisiju u arbitražnom postupku
5. Ne znamo po kojim će se načelima odlučivati, po međunarodnom pravu mora ili po nekom drugom politički dogovorenom kriteriju
CROATIAN CENTER OF RENEWABLE ENERGY SOURCES 