CCRES PASSIVE SOLAR HOUSE

CROATIAN CENTER OF RENEWABLE ENERGY SOURCES

PASSIVE SOLAR HOUSE PART 1.

PASSIVE SOLAR HOUSE PART 2.

PASSIVE SOLAR HOUSE PART 3.

PASSIVE SOLAR HOUSE PART 4.

PASSIVE SOLAR HOUSE PART 5.

PASSIVE SOLAR HOUSE PART 6.

CROATIAN CENTER OF RENEWABLE ENERGY SOURCES ( CCREW )

Advertisements

About CROATIAN CENTER of RENEWABLE ENERGY SOURCES

CROATIAN CENTER of RENEWABLE ENERGY SOURCES (CCRES)• was founded in 1988 as the non-profit European Association for Renewable Energy that conducts its work independently of political parties, institutions, commercial enterprises and interest groups, • is dedicated to the cause of completely substituting for nuclear and fossil energy through renewable energy, • regards solar energy supply as essential to preserve the natural resources and a prerequisite for a sustainable economy,• acts to change conventional political priorities and common infrastructures in favor of renewable energy, from the local to the international level, • brings together expertise from the fields of politics, economy, science, and culture to promote the entry of solar energy, • provides the opportunity to play a part in the sociocultural movement for renewable energy by joining the association for everyone, • considers full renewable energy supply a momentous and visionary goal - the challenge of the century to humanity. Zeljko Serdar Head of CCRES association solarserdar@gmail.com
This entry was posted in ALTERNATIVE, ALTERNATIVE ENERGY, CCRES, CROATIAN CENTER of RENEWABLE ENERGY SOURCES, GREEN ENERGY, HCOIE, HRVATSKI CENTAR OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE, PASSIVE ENERGY, RENEWABLE ENERGY, RENEWABLE ENERGY CENTER SOLAR SERDAR, SOLAR SERDAR and tagged , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmark the permalink.

5 Responses to CCRES PASSIVE SOLAR HOUSE

  1. PROJEKTIRANJE PASIVNE KUĆE

    Pasivne građevine predstavljaju veliki odmak od klasičnih i standardnih građevina u
    Hrvatskoj ka građevinama s niskom energetskom potrošnjom. Energetsko ograničenje grijanja građevine je oko 15 kWh/m2a na godišnjoj razini te se pasivne građevine još nazivaju i jedno-litarskim kućama. Građevine ovog tipa se smještaju u energetsku klasu A+ prema energetskom certifikatu. Kod pasivnih građevina moguće je primjeniti strojarske tehnologije koje su dosta nepoznate na području Hrvatske te imaju do sada malu primjenu.

    Dodatna ograničenja pasivnih građevina su vezana uz:

    a) Strojarska ograničenja – ukupna energija za grijanje i pripremu sanitarne vode < 40 kWh/m2a na godišnjoj razini,- koeficijent prolaza topline zida mora biti manji od 0,15 W/m2K,- te prozora manji od 0,80 W/m2K,- ukupna izmjena zraka mora biti manja od 0,6 i/h,- te maksimalna temperaturna razlika između zona je 4 do 5°C.
    b) Elektro ograničenja – ukupno instalirana električna snaga do 3,5 kW kod obiteljskih kuća – električni uređaji energetske klase A i A+
    c) Građevinska ograničenja – kompaktna pravokutna građevina – orijentacija prema jugu glavnih prostorija – slobodan ulazak zimskog Sunca, nisko zimsko Sunce – sjenila iznad južnih prozora, zaštita od visokog ljetnog Sunca – zimzeleno drveće na južnim pročeljima.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    VERZIJA PRVA – PLOŠNA MREŽA

    Energetski zahtjevi grijanja su vrlo niski 15 kWh/m2a u usporedbi s klasičnom gradnjom te se kao moguće tehničko rješenje predlaže plošna mreža. Plošna mreža podnog, zidnog i stropnog razvoda. Kod pasivnih građevina moguća je primjena plošne mreže no zbog izrazito malih toplinskih gubitaka dolazi do pojave toplo-hladnih zona koje nisu progrijane dovoljno zbog velikih rastera cijevnog razvoda te zbog toga plošna mreža nije najidealnije rješenje. Primjenjena je ista koncepcija kao i u projektiranju niskoenergetskih građevina te je korištena ista tehnologija s geotermalnom dizalicom topline kao toplinskim agregatom. Dosta visoka investicija u sustav grijanja je razlog da postoji potreba za razvojem novog sustava grijanja i hlađenja, a da se pri tome ograničimo na projektne zahtjeve pasivnih građevina.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    VERZIJA DRUGA – ZRAČNI SUSTAV

    Plošna mreža daje dobre rezultate u sustavima pasivnih građevina, ali ako težimo dodatnom smanjenju investicije moguće je napraviti klimatizaciju pasivne građevine te koristiti modele zračnih sustava. Zračni sustavi su razvijeni u Kanadi i SAD-u te su se počeli primjenjivati u Njemačkoj i Austriji u pasivnim građevinama.

    Dodatna specifičnost pasivnih građevina je potreba ugradnje rekuperatora zraka koji smanjuje ventiliacijske gubitke građevine. Broj izmjena svježeg zraka na sat ograničen je na 0,6 i/h cijele građevine. Ta količina zraka je sasvim dovoljna da se pokriju potrebe za svježim zrakom korisnika građevine.
    U pasivnim građevinama je za grijanje potrebno jako malo energije 15 kWh/m2a na godišnjoj razini. Zrak je slab nosioc topline, ali je sasvim dostatan da prenese dovoljno energije u prostor uz male protoke. Klimatizacijom građevine moguće je ostvariti putem zraka grijanje i hlađenje građevine, odvlaživanje zraka, preko klima komore se dobavlja i svježi zrak u građevinu te se vrši filtracija zraka. Vrši se filtracija odsisnog zraka iz građevine te se na taj način odvodi i nastala prašina u prostorijama. Filtrira se i svježi zrak te se smanjuje količina peludi i čestica prašine koje ulaze pa bi ovaj sustav bio idealan za astmatičare i osobe alergične na određenu pelud.

    Zračni sustav prema nabrojanom je gotovo idealan, no osnovni nedostatak ovog sustava je prenos buke s klima komore na prostorije kroz struju zraka u kanalima. Moguće je prenošenje zvuka iz jedne u drugu prostoriju, no ugradnjom lokalnih prigušivača buke se smanjuje ta mogućnost. Redovitom izmjenom filtera klima komore može se osigurati dugoročna čistoća kanala. Jedino se odisni kanal prlja česticama prašine iz prostorija, ali sve čestice ostaju na filteru odsisnog zraka prije prelaska preko rekuperatora.

    Pasivne građevine kao uvjet instalacija u osnovnoj verziji imaju rekuperator koji vrši izmjenu toplinske energije između odsisnog i svježeg zraka. Dodatno se ovaj sustav može proširiti s regeneratorom koji dodatno vrši povrat vlage u svježi zrak te ga ovlažuje u zimskom razdoblju. Regenerator je sastavni dio klima komore i dodatno opravdava primjenu sustava klimatizacije pasivnih građevina.

    Klasični hladnjaci klima komora su najčešće dimenzionirani na režim hlađenja 7/12°C. Korištenjem geotermalnih dizalica moguće je direktno pasivno hlađenje pri čemu se toplina građevine tijekom ljeta prenosi na zemlju, odnosno građevina se hladi putem zemlje. Temeratura zemlje je stabilna no mogu se očekivati varijacije u rasponu polaza od 10 do 15 °C. Potrebno je konstruirati izmjenjivač hlađenja koji može ohladiti ljetni zrak temperature oko 36°C na temperaturu 26 °C uz korištenje regeneratora koji dodatno smanjuje potrebnu rashladnu i toplinsku snagu.

    U primjeni pasivnih građevina javili su se tehnički problemi koji se mogu poništiti na slijedeće načine:
    Dovod svježeg zraka – ugradnjom rekuperatorske jedinice osigurava se dovod svježeg zraka te se istodobno smanjuju ventilacijski gubitci na minimum. Rekuperatori mogu biti centralni u višestambenim građevinama, lokalni rekuperator na zidu svake prostorije te rekuperatori u kompaktnim jedinicama.
    Odvlaživanje građevina – prilikom korištenja građevine osobađa se vodena para iz osoba koje borave u prostorijama te velike količine vodene pare tijekom kuhanja. Odvlaživanje se može obaviti unutar klima komora ili korištenjem lokalnih odvlaživača prostora. Također je moguće na klasični rekuperator dograditi hladnjak u kanalnu mrežu te napraviti odvlaživanje zraka.
    Klasične kuhinjske nape izbacuju zrak u atmosferu dok se kod pasivnih građevina ne mogu dopustiti gubitci tog oblika. Za primjenu u pasivnim građevinama prihvatljive su kuhinjska nape s ugljičnim filterom koje filtriraju mirise dok se oslobođena vlaga odvodi kroz centralni sustav odvođenja zraka.
    Pasivne građevine su u pravilu hermetički zatvorene građevine kod kojih tijekom ljeta i zime ne bi trebalo otvarati prozore da se smanje toplinski gubitci, odnosno dobitci. U prijelaznim razdobljima proljeća i jeseni temperatura zraka je približna temperaturi zone boravka te je u tim razdobljima dopušteno otvaranje prozora.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    SOLARNI SUSTAVI U PASIVNIM GRAĐEVINAMA

    Ukupno toplinsko opterećenje za grijanje građevine i pripremu sanitarne vode bi trebalo biti ispod 40 kWh/m2a na godišnjoj razini u pasivnim građevinama. Za pripremu sanitarne vode rezervirano je 25 kWh/m2a dok za grijanje samo 15 kWh/m2a te je tu dodatnu energiju potrebno dobaviti putem solarnog sustava. Moderni solarni sustavi u sebi obuhvaćaju sustav grijanja građevine te pripreme sanitarne vode. U centralnom bufferu sprema se akumulirana toplina solarnog sustava, dok se na buffer spajaju izvori topline kao npr.: kamin na drva za centralno grijanje, kondenzacijski plinski bojler ili geotermalne dizalice topline. Složeni buffer prenosi toplinu na sustav grijanja građevine te na pripremu sanitarne vode. Moguće je ostvariti energetsku neovisnost pasivnih građevina primjenom ovih sustava.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    KOMPAKTNI SUSTAVI U PASIVNIM GRAĐEVINAMA

    U pasivnim građevinama potrebno je ugraditi veliki broj uređaja koji povećavaju značajno cijenu investicije. Na tržištu su se pojavili kompaktni uređaji za pasivne građevine koji sadrže nekoliko integriranih jedinica koje smo do sada mogli vidjeti samo zasebno: rekuperator, geotermalnu dizalicu topline, solarni sustav, pripremu sanitarne vode. Jedinice ovog oblika su dosta složene te je potrebno imati razvijenu mrežu lokalnih servisera koji opremu ove složenosti mogu i servisirati. Investitori traže sigurnost i stabilnost za sustav u kojeg ulažu te traže servisnu mrežu koja je dostupna, brza i učinkovita. Nepostojanje servisne mreže i školovanog kadra će vjerojatno biti velika kočnica primjene novih tehnologija. Sustavi ove složenosti obuhvaćaju nekoliko struka u sebi da se mogu izvesti do stadija pune funkcionalnosti pa je potrebno vršiti stalnu edukaciju instalatera opreme. Kompaktni sustavi su vjerojatno budućnost grijanja građevine i pripreme sanitarne vode.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    ENERGETIKA U PASIVNIM GRAĐEVINAMA

    Energetska učinkovitost je početni zahtjev kod primjene pasivnih građevina, a u odnosu na klasične građevine pasivne građevine imaju i do deset puta manju potrošnju energije grijanja. Energija za pripremu sanitarne vode je na istoj razini u svim vrstama građevina jer je ta energija vezana uz navike korisnika građevine. Smanjenje troškova energije te ujedno povećanje učinkovitosti sustava su glavne linije vodilje kod dimenzioniranja cijelog sustava. Veliki udio postojećih građevina u Hrvatskoj oko 85% je energetske klase E i D. Prema postojećim propisima vrši se izgradnja građevina u energetskoj klasi C. Niskoenergetske građevine su klase B i A, dok su pasivne građevine energetske klase A+.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    INVESTICIJA U PASIVNU GRAĐEVINU

    Pasivna gradnja je oko 15-20% skuplja od klasične gradnje u Hrvatskoj dok je ta razlika oko 7-8% u Austriji. Ukupne strojarske instalacije su ovisno o složenosti dva do šest puta skuplje od klasičnih sustava grijanja i hlađenja. Kada se promatra razlika u uštedi te početna investicija dolazi se do povrata u razdoblju oko 20-30 godina. Dodatni poticaji i subvencije značajno ubrzavaju povrat investicije. Svaki dodatni porast cijene energenata daje opravdanje za stalna razmatranja korištenja obnovljivih izvora energije te izgradnje pasivnih građevina. Ispravnim dimenzioniranjem pasivne građevine te korištenjem minimalnog broja instalacija moguće je izgraditi sustave sa dosta niskom cijene investcije te niskom potrošnjom energije.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    SOLAR SERDAR

  2. PROJEKTIRANJE NISKOENERGETSKE KUĆE

    Niskoenergetske građevine su prvi korak od klasičnih i standardnih građevina u Hrvatskoj ka građevinama s niskom energetskom potrošnjom. Energetsko ograničenje grijanja građevine je oko 40-45 kWh/m2a na godišnjoj razini te se niskoenergetske građevine još nazivaju i tro-litarskim kućama. Građevine ovog tipa se smještaju u energetske klase A i B prema energetskom certifikatu. Niskoenergetska građevina predstavlja mali odmak od klasične građevine te se u njoj primjenjuju i klasični sustavi grijanja i hlađenja.
    Energetski zahtjevi grijanja su vrlo niski u usporedbi s klasičnom gradnjom te se kao idealno tehničko rješenje pokazala plošna mreža. Plošna mreža podnog, zidnog i stropnog razvoda pri čemu se svaka mreža razlikuje po cijeni. Klasična podna mreža ima najnižu cijenu opreme na tržištu dok je po cijeni najviša stropna mreža. Plošna grijanja i hlađenja ne daju dobre rezultate kod klasične gradnje jer je ponekad potrebno ugraditi dodatni ventilokonvektor ili radijator te se lokalno mogu stvoriti previsoke temperature zbog visokih toplinskih tokova. Kod niskoenergetskih građevina rezultati su idealni i može se površinom predati više topline nego što je potrebno.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Plošno grijanje u režimu 35/30°C je niskotemperaturno i koristi se niski režim da se ostvare visoki energetski učinci grijanja dizalica topline do max COP 4,3-4,6. Temperaturni režimi su niži u usporedbi s klasičnim podnim grijanjem 45/40°C.

    Plošno hlađenje u režimu 18/22°C je visokotemperaturno. U kombinaciji s geotermalnim dizalicama topline koristi se pasivno hlađenje pri čemu se mogu ostvariti učinci hlađenja do čak EER 20-25. Kod pasivnog hlađenja aktivne su samo cirkulacijske pumpe pri čemu se topline prenosi preko pločastog izmjenjivača hlađenja i dizalica topline nije aktivna. Da se što više pojednostavi instalacija za održavanje preporučljivo je odvojiti plohe grijanja i hlađenja kod večih sustava na zasebnu mrežu stropnog hlađenja građevine. Ne smije se prenisko ohladiti strop da ne dođe do kondenzacije vlage iz zraka na rashladnoj plohi stropa.
    Zidna mreža plošnog grijanja ili hlađenja koristi predfabricirane elemente koji se postavljaju do visine od 1,5m da se omogući zavješenje elemenata na zidove. Moguće je koristiti i cijelu plohu zida, ali onda je potrebno obratiti pažnju što se postavlja na zidove. Isti elementi se mogu koristit i za stropnu mrežu koja je ožbukana žbukom s vlaknima i mrežicom. Nedostatak ovog sustava je debeli sloj žbuke na zidovima i stropu.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com
    Geotermalne sonde su od svih izvora najpraktičnije za primjenu jer se mogu koristiti na svakoj lokaciji sa stabilnom zemljanom podlogom te bez podzemnih šupljina. U krškim krajevima mogu se javiti problemi u fazi bušenja sonde ako se naiđe na podzemnu šupljinu pri čemu u tom dijelu nema prijelaza topline te je upitno i postavljanje sonde u tim uvjetima. Prosječni energetski doprinos sonde je oko 50 W/m pri čemu toplinska izmjena ovisi o sastavu tla. Jedna sonda se sastoji od četiri međusobno povezane cijevi d32 koje na dnu imaju obješen uteg da sprijeći podizanje sonde te olakša polaganje sonde u bušotinu. Jedna sonda od 100m može u prosjeku osigurati 5kW toplinske energije u stalnom radu pri čemu je njezina cijena oko 40000 kn. Cijena sonde je velika prepreka kod masovnije primjene ove tehnologije.

    Zemni kolektori su po cijeni najniži za postavljanje, ali njihov najveći nedostatak je što je potrebna velika površina uz građevinu. Sustav kolektora se do sada često koristio u ruralnim prigradskim naseljima te su se postavljali i ispod parkirališta trgovačkih centara. Prosječni energetski doprinos zemnog kolektora je oko 15 W/m pri čemu toplinska izmjena ovisi o sastavu tla te vlažnosti tla.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Preporučljiva je uvijek primjena podzemne vode i bunara ako postoji podzemna voda na lokaciji jer se mogu ostvariti i najveći faktori učina grijanja čak do COP 5,5. No sustavi s bunarima su primjenjivi samo kod velikih sustava gdje se može opravdati investicija u bunare. Dubina postavljanja pumpe ne bi smjela biti veća od 25m da se smanje gubitci cjevovoda i energija potrebna za podizanje vode do strojarnice.
    Primarna regulacija je sklop osjetnika temperature, troputih ventila i crikulacijskih pumpi smještenih unutar strojarnice te povezano sve na centralnu regulaciju uređaja. Svrha primarne regulacije je upravljanje glavnim uređajima te priprema vode na traženu temperaturu za grijanje ili za hlađenje građevine.

    Sekundarna regulacija predstavlja u plošnoj mreži sklop lokalnih osjetnika temperature koji su povezani sa sabirnicama smještenim u ormarićima plošne mreže. Moguća je direktna veza korektora temperature sa elektromagnetnim ventilima svakog kruga, sve ovisno o proizvodnom programu proizvođača opreme plošne mreže. Moguće je izvesti i zonsku regulaciju koja upravlja svi krugovima jedne zone, no taj način regulacije je trom i neprecizan jer se cijelom etažom upravlja iz jedne točke, ali je dobro primjenjiv kod niskoenergetskih građevina zboz malih energetskih potreba. Svi vodovi sekundarne regulacije su povezani 24V BUS vezama i spojeni su na centralni regulator kojim se može upravljati cijelim sustavom.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Dizalica topline je glavni toplinski agregat u niskoenergetskim građevinama te da se ostvare visoki učinci koriste se geotermalni toplinski izvori kolektori i sonde ili podzemne vode. Sustavi moraju biti što jednostavniji sa što manje električnih elemenata da ukupna potrošena energija bude što niža. Ukupna cijena investicije se kreće na razini 1500-2000 kn/m2 zbog složene distributivne plošne mreže grijanja i hlađenja te složenog izvora topline. Investicija u sustav ove složenosti je na razini složenosti kondenzacijske plinske tehnike s rashladnikom vode pri čemu se koristi ista plošna mreža.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    SOLAR SERDAR

  3. UČINKOVITOST DIZALICE TOPLINE

    Cijene energenata na svjetskom tržištu podložne su stalnim promjenama zbog raznih utjecajnih faktora, što projektantima strojarskih instalacija stvara velike probleme pri odabiru primarnog energenta za termo-tehnički sustav koji pokriva potrebe za grijanjem, hlađenjem i potrošnom toplom vodom, u stambenim i poslovnim građevinama. Investitoru je nužno predložiti tehničko rješenje koje je u skladu s njegovim financijskim mogućnostima i koje će uz najmanja ulaganja imati najmanje pogonske troškove, male troškove održavanja uz maksimalni komfor koji pruža projektirani sustav.
    Cijene energenata u svim zemljama direktno ovise o poreznom sustavu te zemlje jer porezne stope na sve energente određuje dotična država. Pod pretpostavkom kada bi svi korisnici koji se koriste sustavima grijanja na plin prešli na sustave s kompresorskim dizalicama topline bilo bi realno za očekivati da bi cijena električne energije znatno porasla, no opet ostaje mogućnost ugradnje foto-naponskog sustava u svrhu održivosti cjelokupnog sustava.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Cijena izvedbe sustava s geotermalnim dizalicama topline je relativno visoka, ako se uspoređuje s klasičnim sustavima grijanja čija su trošila vezana na distribucijsku plinsku mrežu kao i toplinske mreže kogeneracijskih elektrana (daljinsko grijanje). Kod usporedbe nekoliko sustava i varijanti dizalica topline s klasičnim sustavima grijanja uz niz analiza isplativosti s obzirom na pogonske troškove i emisiju onečišćujućih tvari koje se ispuštaju u atmosferu (CO2, SO2, NOx) može se pokazati velika prednost dizalica topline.

    Početna investicija u nisko temperaturne toplinske sustave s geotermalnom dizalicom topline kao generatorom rashladne i ogrjevne energije u nisko energetskim građevinama (max. 40-45 kWh/m²a ili klasa A, B građevine) 2-3 puta je veća u odnosu na klasični sustav grijanja s plinskim uređajem kao generatorom toplinske energije.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Na cijenu izvedbe cjelokupnog sustava s geotermalnom dizalicom topline utječe niz utjecajnih čimbenika kao što su tip izvora topline: površinski kolektor, vertikalna sonda, sustav međusobno povezanih bunara (upojni i izljevni bunar). Njihov odabir određuje instalirani toplinski učinak sustava, vrsta i sastav tla, postojanje dostatnih količina voda na prihvatljivim dubinama (max.25 m). Najskuplji su sustavi sa sondom kao izvorom topline, no ako uzmemo u obzir karakteristike kao što su izdašnost, pouzdanost i mogućnost pasivnog hlađenja, u potpunosti su opravdali svoju primjenu. Površinski kolektori našli su primjenu samo u ruralnim sredinama gdje postoje veće površine tla koje se mogu koristiti kao površinski toplinski izvor. Geotermalni sustavi sa vodom kao toplinskim izvorom za geotermalne dizalice topline usko su vezani za područja bogata plitkim podzemnim vodama izuzev zaštićenih vodocrpilištnih područja. Jako interesantno područje za primjenu ovog toplinsko / rashladnog izvora je priobalni dio Jadrana, a gledajući s ekonomske strane ovdje se krije najveći potencijal za primjenu dizalica topline voda-voda (slana ili boćata voda).

    Cijena ukupne investicije sustava s geotermalnom dizalicom topline značajno raste ako sustav pokriva i potrebe za rashladnom energijom, sustavom površinskog visoko-temperaturnog sustava hlađenja (zidni i stropni sustav distribucije rashladne i ogrjevne energije).

    Tako da udio troškova za ovaj tip distribucije topline s nužnom regulacijom često prelazi i 50 % od ukupne vrijednosti investicije. Visoki komfor koji pružaju nisko-temperaturni sustavi grijanja i hlađenja zajedno uz male pogonske troškove geotermalne dizalice topline i njen praktično zanemariv utjecaj na okoliš, “zaštitni znak” su ovog sustava.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Investicije koje se odnose na sustave s dizalicama topline zrak-voda niže su za cijenu izvedbe toplinskog izvora (sonda, kolektor, voda). Nedostatci kao što su veći troškovi održavanja, buka, manji stupanj korisnosti (COP), narušavanje izgleda građevine zbog elemenata čija je ugradnja nužno eksterna itd. ograničila je masovniju primjenu ovih sustava.

    Zadaća svakog projektanta strojarskih termo-tehničkih sustava je osmisliti i projektirati sustav koji će imati što kraće vrijeme izjednačavanja troškova početne investicije kroz pogonske uštede projektiranog visoko efikasnog toplinskog sustava. Ovo vrijeme mora biti u okvirima vijeka trajanja opreme da bi se uopće moglo diskutirati o kvalitetnom i racionalnom tehničkom rješenju. U razdoblju od izjednačenja do kraja pogonskog vijeka uređaja dolazi do trajne uštede koja je rezultat kvalitetnog tehničkog rješenja. Na osnovu trajanja ovog vremena egzaktno se može kvalificirati izvedeni sustav i opravdanost njegove primjene.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Investicije u sustave dizalica topline kreću se na na razini 500 kn/m2 ovisno o složenosti instalacije i tipu regulacije sustava čak do 2000 kn/m2. Investicija klasičnog radijatorskog grijanja s kondenzacijskim plinskim aparatom je na razini 250-350 kn/m2.

    Ekološki i učinkovitiji energetski sustavi (standardna rješenja) imaju početnu investiciju 2-3 puta veću od klasičnog sustava grijanja, ali se zato u samom pogonu može ostvariti znatna ušteda sa sustavom dizalice topline. Kod najsloženijih toplinskih sustava, koji su izvedeni po standardima koji pružaju najviši komfor s elementima inteligentne regulacije cjelokupnog sustava u objektu (grijanje, rasvijeta, hlađenje, odvlaživanje, ventilacija, rekuperacija itd.) nije moguće govoriti o povratu investicije u vijeku trajanja pojedinih elemenata sustava jer je početna investicija ponekad realno gledajući neprihvatljiva što znači da postoji ekonomska granica primjenjivosti ovih sustava. Geotermalne sonde, zemni kolektori i bunari imaju dugi životni vijek te je moguće isti izvor topline nekoliko puta koristit pri čemu je potrebno zamijeniti toplinski agregat nekoliko puta u razdoblju od stotinjak godina. Ekonomska opravdanost uvođenja složenih instalacija postoji samo ako se uzmu u obzir moguće subvencije fondova, države za poticanje korištenja obnovljivih izvora energije. Gledano s ekološke strane sustavi dizalica topline imaju manji utjecaj na okoliš zbog smanjenja emisije CO2 u atmosferu.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    SOLAR SERDAR

  4. PREĐITE NA ENERGETSKI EFIKASNO GRIJANJE

    Prvo je potrebno postaviti izolaciju građevine, ako ne postoji, debljine 10-15 cm na fasadi, dodatno 15-20 cm na tavanu, da se reduciraju energetski zahtjevi i smanji ukupna investicija u opremu grijanja.

    Moderni strojarski dizajn sustava traži automatsku regulaciju cijelog sustava, jer se uz cijenu investicije traži i potpuna autmatizacija upravljanja instalacijom. Korisnici su navikli na regulatore koji se sami pale i gase, toplinske aparate prema potrebi, a sami vole regulirati polaznu temperaturu grijanja te da sustav automatski radi uz najmanju potrošnju energenata.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Mreža grijanja bi trebala biti podno grijanje u režimu 35/30°C, jer ima najmanje energetske zahtjeve sustava, ali ima veću cijevnu mrežu u odnosu na klasični režim 45/40°C

    Ovo su sustavi za grijanje poredani po cijeni investicije i stupnju automatizacije:

    Kotao na pelete – složeni moderni sustav izgaranja krutog goriva s automatskim dodavanjem peleta, malih prešanih komadića drveta; po cijeni energenta dosta povoljno; veliki nedostatak je potreba za čišćenjem piljevine
    Kondenzacijski plinski bojler – najučinkovitiji plinski uređaj koji u određenim režimima rada može postići 105% učinka u odnosu na obične plinske bojlere
    Zračna dizalica topline – može raditi do -20 °C; koristi električnu energiju s učinkom pretvorbe električne energije u toplinsku energiju COP 2,5-3,5 na godišnjoj razini. Ovaj sustav se može proširiti fotonaponskim modulima koji pretvaraju sunčevu energiju u električnu te se na ovaj način može ostvariti besplatno grijanje građevine.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Geotermalna dizalica topline – koristi geotermalne sonde u zemlji ili zemne kolektore; ima najveći učinak i najmanju potrošnju energenata s učinkom pretvorbe električne energije COP 4,5. Sustav se može dodatno proširiti fotonaponskim poljem putem kojeg se proizvodi električna energija i napaja se dizalica topline.
    Moguće je dodatno proširenje sa solarnim toplinskim kolektorima koji sunčevu energiju pretvaraju u toplinsku / toplu vodu, koja se koristi u sustavu grijanja te za pripremu sanitarne tople vode. Ovaj sustav je proširenje na sustav s dizalicama topline i kondenzacijskim bojlerom, jer se može izgraditi potpuno automatizirani sustav koji, jednom kada se isprogramira, sve radi sam, bez potrebe za stalnim nadzorom.

    Možete nas slobodno kontaktirati vezano uz projektiranje i upravljanje izgradnjom složenih strojarskih sustava.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    SOLAR SERDAR

  5. CIJENE ENERGENATA

    S obzirom na to da je teško doći do relevantnih i kvalitetnih podataka vezanih uz promjene tržišne cijene energenata u Hrvatskoj promatrana je globalna promjena cijene energenata. Izvor podataka je Ministarstvo rada SAD-a, logika promjene cijene se može promatrati na globalnoj razini te istom mjerom prenijeti i na stanje u Hrvatskoj. Cijene u Hrvatskoj će se mijenjati sličnom logikom i pratiti će stanje na globalnom tržištu, no određeni utjecaj na formiranje cijena imati će porezi te dodatni elementi za stvaranje krajnje cijene. Kod analize odnosa cijena najvažnija je procjena porasta cijene pojedinog energenta da se ustanovi iznos uštede tijekom godina za odnos dva različita toplinska pogona. Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Električna energija

    Cijena električne energije stalno raste u skladu s inflacijom, cijena porasta je stabilna i prati određeni trend. Dijagram je napravljen za razdoblje od 1978. do 2010. i predstavlja realnu bazu za pretpostavku, ocjenu koliko i kako će se mijenjati cijena električne energije u slijedećih 30 godina. Analizom je dobiven prosječni porast cijene električne energije od: 3,5 % / god odnosno 270% u 32 godine.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Plinska energija

    Cijena plinske energije ne raste u skladu s inflacijom i cijena je dugi niz godina održavana na niskoj razini da bi u proteklom desetljeću naglo porasla. Dijagram je napravljen za razdoblje od 1978. do 2010. i predstavlja realnu bazu za pretpostavku i ocjenu koliko i kako će se mijenjati cijena plinske energije u slijedećih 30 godina. Analizom je dobiven prosječni porast cijene plinske energije od 5 % / god odnosno 410% u 32 godine.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    Realno je za očekivati da će doći do porasta cijene električne energije na godišnjoj razini od 3-4% ovisno o zemlji te se može očekivati porast cijene plinske energije na razini 4-5% godišnje. Podatci o promjenama cijena su izrazito važni kod dugoročnog planiranja sustava grijanja građevina, te izrazito važni kod odabira odgovarajućeg sustava grijanja da troškovi pogona budu što manji jer se građevine koriste 100-150 godina, ali sustavi grijanja se u tom periodu nekoliko puta moraju rekonstruirati zbog dotrajalosti opreme. Prosječni vijek trajanja toplinskih sustava je od 20-25 godina. Potrebno je upozoriti investitora na razlike u cijenama pogona te na razlike u investicijskim troškovima. Kod velikih razlika u cijenama pogona može se dugoročno uštedjeti, no potrebno je uzeti u obzir i kakva je energetska učinkovitost sustava te koliki je utjecaj na okoliš primijenjenog tehničkog rješenja.Više informacija na http://solarserdar.blogspot.com

    SOLAR SERDAR

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s